Stamenost Hrvata Perasta i Kotora

Studenti 3. i 4. godine demografije i hrvatskog iseljeništva u sklopu trodnevne terenske nastave posjetili su krajem svibnja Perast i Kotor gdje su tri dana upoznavali i istraživali kulturu Hrvata Boke kotorske.

Terenska nastava obvezni je kolegij petogodišnjeg integriranog studija demografije i hrvatskog iseljeništva koji se izvodi na Fakultetu hrvatskih studija. Glavni cilj predmeta je neposredno na terenu upoznati studente s organizacijama hrvatskoga iseljeništva i manjinskih zajednica, hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima i ostalim oblicima organiziranja u dijaspori. Odlazak na terensku nastavu omogućuje studentima da teorijsko znanje stečeno na kolegijima o hrvatskom nasljeđu izvan Republike Hrvatske dopune izravnim terenskim razmatranjem i boravkom u iseljeničkom i manjinskom okružju. S obzirom na to da se studij izvodi tek pet godina, posjet Hrvatima u Crnoj Gori jedna je od prvih terenskih nastava ove generacije studenata.

Posjet predivnom umjetnom otočiću i crkvi Gospe od Škrpjela

Premda su bilateralni odnosi Hrvatske i Crne Gore proteklih godina uglavnom bili pozitivni, u posljednje vrijeme osjećaju se posljedice aktualne vlasti u Crnoj Gori koja stavovima i odlukama odudara od navodne proeuropske politike. Tako su i posljednji posjet delegacije Vlade Republike Hrvatske uoči Dana hrvatskog naroda koji se u Crnoj Gori obilježava 13. siječnja obilježile napetosti. Naime, ministar obrane Ivan Anušić odbio se sastati s crnogorskim kolegom po dužnosti zbog komemoriranja Zorana Đimije Gopčevića, čuvara u logoru Morinj u kojem su u Domovinskom ratu počinjeni zločini nad Hrvatima. To je, kao i slučaj ratnog broda Jadran, tek dio otvorenih pitanja između dviju zemalja, a čije posljedice osjeća i hrvatska nacionalna manjina u Crnoj Gori. Krajem 2023. u Crnoj Gori proveden je popis stanovništva, prvi nakon 2011. godine, a podaci o nacionalnoj strukturi i jeziku trebali bi biti objavljeni u drugoj polovici 2024.

Hrvati – starosjedilačko stanovništvo

Navedene činjenice kao i bogata kulturna baština Boke kotorske koja, prema procjenama nekih istraživača, čini više od polovice kulturne baštine Crne Gore, bili su razlog da se ovogodišnja terenska nastava studenata demografije i hrvatskog iseljeništva održi upravo u Boki kotorskoj. Hrvati u Crnoj Gori najmlađa su hrvatska manjinska zajednica. Naime, do Drugog svjetskog rata hrvatsko stanovništvo u nekim dijelovima Boke kotorske, primjerice Tivtu, bilo je većinsko. Južnije, u Baru, Hrvati su starosjedilačko stanovništvo koje je, kao i svaka nemigracijska manjinska zajednica zbog povijesno-političkih okolnosti i promjena državnih zajednica i granica, s vremenom postalo manjinsko čak i u onim naseljima u kojima su nekada bili prevladavajuća populacija.

Da je riječ o stoljetnom hrvatskom kulturnom prostoru, govori i činjenica kako su hrvatske bratovštine u Mlecima (današnjoj Veneciji) u 15. i 16. stoljeću nosile imena svetaca zaštitnika gradova Bara (sv. Juraj) i Kotora (sv. Tripun). Upravo se na obljetnicu prijenosa relikvija sv. Tripuna u Kotor, 13. siječnja 809. godine, danas obilježava Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori.

Nacionalna samosvijest Hrvata oblikovala se, kao i u ostatku Europe, tijekom 19. i 20. stoljeća, a njezino je temeljno obilježje da je „stoljećima funkcionirala kao posebna kulturna cjelina, različita od ostatka svijeta po svome jeziku, a od uvjetno rečeno istojezičnih pravoslavaca i muslimana po katoličkoj vjeri“, kako objašnjava Saša Mrduljaš u svom članku o Hrvatima u Crnoj Gori (Saša Mrduljaš, Migracijske i etničke teme, 2021).

Posjet Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Kotoru

Do 1918. Hrvati u Crnoj Gori, odnosno njezinu primorju, živjeli su u prevladavajućem katoličkom kulturnom krugu i državnoj zajednici u kojoj su dominirale hrvatske značajke – Kraljevini Dalmaciji. Uspostavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, izloženi su snažnijem srpskom utjecaju koji stvara društvenu atmosferu nepovoljnu za očitovanje hrvatskog identiteta. To se ozračje intenziviralo nakon 1945. kada nacionalno isticanje postaje nepoželjno na razini čitave novostvorene SFRJ. Te je činjenice važno uzeti u obzir kada se promatraju popisi stanovništva koji tek od 1948. sadrže i nacionalno izjašnjavanje. Od tada pa do popisa 2011. broj stanovnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati gotovo je prepolovljen, a razloge tome treba tražiti i u činjenici da se u međuvremenu dio stanovništva počeo izjašnjavati Jugoslavenima, a od sedamdesetih godina i Muslimanima.

Posjet hrvatskoj konzulici u Kotoru

Premda se 2011. godine, u odnosu na popis iz 2003. i prethodne popise, znatno smanjio broj onih koji se izjašnjavaju kao Jugoslaveni, nije došlo do značajnijeg povećanja Hrvata, već se povećao broj onih koji su se izjasnili kao „neizjašnjeni“. Prema tom popisu stanovništva, 2011. je u Crnoj Gori živio 5931 Hrvat, od čega oko 75% u Boki kotorskoj (4500). Još se 6825 osoba izjasnilo katolicima, pri čemu su se nacionalno izjasnili najviše kao Crnogorci ili su ostali nacionalno neizjašnjeni.

Prema mišljenju generalne konzulice Republike Hrvatske u Crnoj Gori Jasminke Lončarević, Hrvata je više, ali se čak i pri apliciranju za hrvatsko državljanstvo izjašnjavaju regionalno, kao Bokelji. Ako je razlog tome strah od i dalje prisutnog animoziteta prema javnome opredjeljenju, najbolje ohrabrenje je ono legitimno: hrvatsko državljanstvo.

Konzulica Jasminka Lončarević primila je studente u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske smještenom u Kotoru. U staroj zgradi, koja je uz pomoć konzulice Lončarević obnovljena, čime je spriječeno premještanje konzulata iz stare jezgre grada, studente su uz konzulicu pozdravili te na njihova pitanja odgovarali predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković i predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj Marija Mihaliček.

Potpora vlade, medija
i Matice hrvatske

Kada je riječ o održavanju hrvatske zajednice u Crnoj Gori, konzulica Lončarević jednim od najvažnijih koraka smatra usmjeravanje maturanata na studij u Hrvatsku. Naime, većina je odlazila na studij u Beograd ili u Podgoricu. Uz potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, svake godine sve je više mladih zainteresirano za studij u Hrvatskoj što je, smatra konzulica, možda najvažnije za budućnost zajednice jer ti mladi ljudi u najvažnijem životnom razdoblju žive, studiraju i formiraju se u Republici Hrvatskoj. Tu treba istaknuti veliku podršku Vlade Republike Hrvatske, osobito Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH koji je sa sveučilištima u Hrvatskoj dogovorio posebnu kvotu za manjine.

Studente je posebno zanimala aktualna situacija između Hrvatske i Crne Gore, odnosno mišljenje predstavnika hrvatske manjine o područjima zajedničkog rada i eventualnim poboljšanjima. Konzulica je naglasila podršku Republike Hrvatske, osobito njezinih europarlamentaraca, Crnoj Gori u pristupnim pregovorima za članstvo u Europskoj Uniji. S druge strane, približavanju zasigurno nije doprinijelo izglasavanje rezolucije o Jasenovcu na koju je Republika Hrvatska uložila prosvjednu notu. Za dobre odnose potrebni su napori obiju strana, a iz perspektive predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimira Dekovića, zbog određenih konstelacija u aktualnoj vlasti, Crna Gora trenutno je više usmjerena prema Rusiji i Srbiji, negoli prema Europskoj Uniji. To ima posljedice i za hrvatsku manjinu u Crnoj Gori koja se, kaže Deković, jedina izjašnjava regionalno, kao Bokelji. Za njega najveći kamen spoticanja, koji odmaže boljem političkom pozicioniranju Hrvata u Crnoj Gori, nisu ni Crnogorci ni Srbi, nego upravo Hrvati koji se ne žele takvima izjasniti, iz ovih ili onih razloga. Deković ih u žargonu naziva „bokeljskim Bunjevcima“ aludirajući na subetničko određivanje dijela Hrvata u Vojvodini.

Zanimljivo je, međutim, da je na nedavne izbore za parlament u Republici Hrvatskoj izašlo u Crnoj Gori trostruko više birača nego na prethodne izbore 2020. godine. Za konzulicu Lončarević to je posebno znakovito jer je u Crnoj Gori to bio radni dan. Najviše preferencijalnih glasova Hrvata u Crnoj Gori dobio je Zvonko Milas, glavni državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, što govori o potpori koju to tijelo uživa među hrvatskim narodom u ovoj zemlji.

Posebno tu potporu naglašava Marija Mihaliček koja kao predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj zna koliko neprofitne i nevladine organizacije ovise o financijskoj potpori u sklopu različitih projekata. Rezultat tih projekata svakako su i publikacije koje je OMH u Boki kotorskoj objavio od osnutka 18. srpnja 2017. godine. Nekoliko tih izdanja, poput prvog Kotorskog zbornika i Bokeškog ljetopisa, Marija Mihaliček poklonila je uime Ogranka studentima za knjižnicu Fakulteta hrvatskih studija.

Na pitanje studenata što oni mogu učiniti kao budući magistri svoje struke, Marija Mihaliček odgovorila je neka što više uče, jer će tako obrazovani i informirani pridonijeti boljem statusu hrvatskih manjinskih zajednica u svim zemljama.

Posjet studenata pratio je i o njemu izvijestio djelatnik Radio Duxa koji je nakon završetka susreta intervjuirao voditeljice terenske nastave, nastavnice Moniku Komušanac i Tamaru Bodor, koje su govorile o važnosti demografije i proučavanja hrvatskog iseljeništva za ukupan hrvatski razvoj i o interesu studenata za ovaj studij. Radio Dux pokrenula je udruga Hrvatska krovna zajednica „Dux Croatorum“ 2009. godine s misijom „očuvanja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda u Crnoj Gori“, a prema riječima domaćina, radio je rado slušan i među pripadnicima drugih naroda u zemlji.

Otočići Sveti Juraj (lijevo) i Gospa od Škrpjela (desno) pokraj Perasta u Boki kotorskoj / Izvor EXPA Pictures / PIXSELL

Opstojnost katoličke zajednice

Osim u Kotoru, terenska nastava odvijala se i u Perastu gdje su studenti bili smješteni u prekrasnom samostanu sv. Ante s pogledom na peraški zaljev. Ugostio ih je peraški župnik don Srećko Majić, ujedno i upravitelj svetišta Gospe od Škrpjela na istoimenome otočiću. Premda rodom nije iz Boke, don Srećko Majić primjer je izdržljivosti i predanosti bokeljskih Hrvata; već 54 godine dočekuje hodočasnike i posjetitelje otoka i pokazuje im blago stoljetne crkvice.

Peraštani svake godine 22. srpnja obilježavaju tzv. fašinadu, tradiciju nasipanja kamenja oko otočića kojom odaju počast svojim precima koji su u 15. stoljeću od hridi na kojoj je pronađena Bogorodičina slika, kao zahvalu za čudo po njezinu zagovoru, nasipavanjem stvorili umjetni otok i na njemu sagradili kapelu. Skromna kapela s vremenom je postala barokna crkva u kojoj se danas nalazi muzej s najvećom europskom zbirkom zavjetnih slika bokeljskih pomoraca koji su slike darivali Gospi od Škrpjela, zaštitnici pomoraca. U crkvi je pohranjeno i 68 slika najvećeg baroknog slikara iz Perasta, Tripa Kokolje. Posebna je vrijednost crkveni oltar napravljen u 18. stoljeću po narudžbi Peraštana. Izrađen je od četiri vrste mramora od kojih se zeleni mramor danas može naći samo u građevinama južne Grčke.

Unutrašnjost crkve skriva brojne artefakte koji svjedoče o lijepim i teškim danima starih Peraštana čije su obitelji jele kruh od sedam kora. Najsnažnije je svjedočanstvo tome goblen Bogorodice izvezen od japanske i kineske svile koji je Peraštanka Jacinta Kunić vezla punih 25 godina u danima dok je čekala povratak supruga pomorca. Ona je u goblen utkala i vlastitu kosu čije su vlasi tijekom godina postupno sijedile, što je čini jednom od prvih konceptualnih umjetnica ovih prostora.

Životi i sudbine ovdašnjih ljudi utkani su u kamenju samog Perasta. Naime, za razliku od susjednog Risana koji nema ni jednu, Perast se diči s više desetaka katoličkih crkvica raspršenih po mjestu, a od kojih se izdvaja monumentalna župna crkva sv. Nikole. Svojim zidovima, arkadama i bogatim interijerom otkriva sjaj i raskoš nekada bogatog pomorskog gradića. Od nekoliko katastrofa koje su zadesile njegove mještane, posebno je teška bila tzv. Velika pohara, gusarski napad u kojem je 1624. ubijeno i u roblje odvedeno više od pola stanovništva, a gradić je sravnjen sa zemljom. Upravo ove godine znanstvenim skupom Perast i Boka na rubu propasti: 1624‒2024. obilježit će se 400. obljetnica tog događaja.

Tijekom studija studenti se upoznaju s hrvatskim velikanima koji su djelovali u iseljeništvu pa je posjet Nacionalnom parku Lovćen posljednjeg dana terenske nastave bio dobra prilika za produbljivanje razumijevanja doprinosa kipara Ivana Meštrovića nacionalnoj i međunarodnoj kulturi. U srcu Lovćena smješten je mauzolej posvećen crnogorskom prosvjetitelju Petru Petroviću II. Njegošu. Nacrt mauzoleja izradio je Meštrović oko 1950. godine. Budući da je tada već boravio u emigraciji, naručitelji su otputovali k njemu u Ameriku kako bi ga nagovorili da prihvati suradnju na projektu. Iako je isprva odbio, prema riječima lokalnog vodiča, Meštrović je konačno pristao, ali rad nije naplatio, već ga je „poklonio kao umjetnik umjetniku“. Do monumentalnog mauzoleja vodi 461 stepenica, a s vrha se za lijepih dana golim okom vide dijelovi Apeninskog poluotoka.

Kako je naglasila konzulica Jasminka Lončarević, Crna Gora nije potpuna bez Hrvata koji je kulturno i na svaki drugi način oplemenjuju te svjedoče o njezinoj bogatoj i burnoj povijesti. Njihovo nastojanje da sa svima žive u miru, ali čuvajući svoje dostojanstvo, najbolje odražava geslo Hrvatske građanske inicijative „Hrvatsko srce za Crnu Goru“. Polaznici terenske nastave sa zadovoljstvom mogu reći da su se u kratkom, ali intenzivnom posjetu Hrvatima u Crnoj Gori susreli s većinom onih koji to geslo žive u svakodnevnom životu. Razgovor s njima otvorio je mogućnosti za daljnje projekte i suradnju hrvatske zajednice u Crnoj Gori i studenata demografije i hrvatskog iseljeništva, osobito na području istraživanja bogatog arhiva Boke kotorske.